Procjena potencijala plodnosti

Reproduktivni potencijal žene opada s godinama. Stoga se smanjuje mogućnost začeća i povećava se rizik od pobačaja.
Iako se plodnost (sposobnost trudnoće koja rezultira živim rođenjem) smanjuje s godinama kod svih žena, dob u kojoj se ne može doći do trudnoće razlikuje se od pojedinaca.
Trećina parova starijih od 35 godina ima problema sa plodnošću. Procjenjuje se da dvije trećine žena starijih od četrdeset ne može spontano zatrudneti. Koristimo nekoliko testova za procjenu potencijala plodnosti kod starijih pacijenata.

• Razine FSH, E2 (Estradiol) 3. dana menstruacije: Nivoi ovih hormona u krvi koriste se za procjenu potencijala plodnosti kod žena. Trećeg dana menstruacije, žene s visokim nivoom FSH i / ili E2 imaju malu šansu za trudnoću, čak i s IVF-om.
• AMH (antijullerski hormon): Može se provjeriti na bilo koji dan menstruacije. Koristi se za procjenu rezerve jajnika i za predviđanje reakcije žene na lijekove za ovulaciju u IVF tretmanima. Kako se nivo AMH smanjuje, smanjivaće se broj jajašaca koja će se razviti.
• Injekcije Gonodotropina daju odgovor u vezi jajnika: vantjelesna oplodnja radi razvijanja jajašaca koja se nazivaju gonadotropin u hormonima FSH ili FSH i LH koristi se zajedno sa injekcijama. Ako je za razvoj jajašaca potrebna vrlo visoka doza gonadotropina, šanse za trudnoću u tretmanima IVF-a smanjuju se tom brzinom.

Iako nas gornji testovi vode prema procjeni potencijala plodnosti žene, jednostavna ginekološki ultrazvučni pregled daje vrijedne podatke o broju vrećica jajnika u jajnicima, što nazivamo i brojem antralnih folikula. Ako se u ženi smanji broj antralnih folikula (AFS), broj jajašaca koja će se razviti tijekom liječenja IVF-om će se smanjiti i šanse za trudnoću će biti male. Ova metoda je praktičnija, korisnija, tačnija i brža od ostalih testova. Jedini nedostatak ove metode je taj što ga moraju izvesti iskusni IVF stručnjaci. Zajedno sa testovima AFS i AMH mogu nam dati detaljne informacije o plodnosti.

U našem se centru pomoću ove dvije metode procjenjuju rezerve jaja, a ženama koje imaju niske rezerve jajašca za zaštitu plodnosti preporučuju se metode zamrzavanja jajašca i zamrzavanja zametaka.

Ashermanov sindrom naziv je intrauterine adhezije koja uzrokuje neplodnost zbog intrauterinog oštećenja. Adhezije unutar materice narušavaju unutrašnju membranu maternice i sprječavaju taloženje embrija u maternici. Među najčešćim uzrocima su prethodne intrauterine hirurške intervencije, od kojih su najčešći prethodni pobačaji. Osim toga, infekcije, intrauterine operacije mogu uzrokovati ovu bolest, što otežava začeće.
Najtipičnija pritužba je smanjenje menstrualnog krvarenja nakon pobačaja ili operacije. Ako se pacijent žali ili je svjestan toga, mora se procijeniti na intrauterinu adheziju.

Dijagnoza Ashermanovog sindroma može se postaviti ginekološkom ultrasonografijom, cervikalnim filmom nazvanim HSG, SIS ili histeroskopijom. Lijeepljenje može zahvatiti mali deo maternice kao i celu maternicu. Čitava maternica zalijepivči se moše biti potpuno zatvorena.

Lečenje se izvodi histeroskopijom. Prije svega, adhezije se otkrivaju ulaskom u maternicu kamerom i adhezije se otvaraju sve dok unutrašnjost maternice ne bude što normalnija. Kod naprednih adhezija to možda nije uvijek moguće i povećava se mogućnost komplikacija poput perforacije materice. Nakon histeroskopije mogu se ponovio pojaviti adhezija. Kako bi to spriječili, stvari poput intrauterinog uređaja (Spirala), balon u maternicu nakon operacije nisu baš efikasne. Danas se obično koristi poseban Gel, iako košta nešto više.

Uspjeh liječenja u potpunosti zavisi od stepena oštećenja materice. Histeroskopija će obično biti dovoljna ako pokriva mali dio materice i ima blago prijanjanje. Međutim, liječenje estrogenom će se pokušati nakon histeroskopije u slučajevima kada je uobičajeno a šteta velika. U posljednje vrijeme g-CSF se koristi za liječenje endometrija sluznice maternice, ali njegova djelotvornost još nije utvrđena. Pored toga, na ovu temu se provode studije matičnih ćelija. U teškom Ashermanovom sindromu liječenje ne mora uvijek biti uspješno.